Priča o onima koji su izgubili ono što su najviše željeli…

0

U procesu IVF svi dani su psihološki teško podnošljivi. Ali… Imaju oni koji su malo manje teški. I imaju oni koji su najteži. Psihološka bol je individualna stvar. Ali kod pacijenata u IVF postupku je ona kod svih pacijenata izražena.

Danas ovaj tekst pišem kao čovjek. Ne kao psiholog, sa stručnog aspekta. Kao neko ko je uključen u IVF proces. Koji posmatra i nastoji razumjeti pacijente koji prolaze kroz sve ovo. Oni pacijenti koji me poznaju znaju da sam neko ko sa njima prolazi proces i zaista im biti prijatelj. Neko ko će ohrabrujućom riječju biti podrška. Ali, imaju oni momenti i one situacije kada se osim zagrljaja i iskrenog stiska ruke ništa više ne može učiniti. Ova priča ima svoje heroje. One pacijente koji su pregurali najteži momenat, u IVF, po meni. Oni koji su bili hrabri i nastavili sa borbom. Koji su pronašli snagu za novi početak. Ovo je priča o njima…

Ovako se dešava otprilike… Poslije prođenog cjelokupnog IVF postupka ostvarena je trudnoća. Par je presretan. Zakazuju prvi ultrazvuk. Na tom prvom ultrazvuku sve uredno. Svi smo presretni. Par je već rekao porodici, nakon tolikog iščekivanja toliko željena tačkica se pojavila. Da ona postoji. Vidjeli su je svojim očima na ekranu ultrazvuka. Čak je nešto i blinkalo, otkucaji srca. Osjećaj je neopisiv. Zakazujemo drugi ultrazvuk. Osjećaji su pomješani, strah sa srećom. Međutim… Nažalost malena tačkica koja je treperila, više ne treperi. Srce je stalo. Ono što su najviše željeli, više nemaju… Tolike godine borbe su se raspršile samo u jednoj sekundi. Nastaje praznina.

Da, to je najgori momenat IVF, meni kao čovjeku. Nema ništa što se može uraditi da bi spriječilo tugu koju par osjeća. Da, ima objašnjenje, medicinsko, koje ne dopire do srca. Jeste bolje u ranim sedmicama da ako nešto nije u redu da ranije prestane sa razvojem, da postoji vjerovatno  neki problem koji je pokazatelj  da bi beba vjerovatno imala neki deformitet… Ali, sve je to nedovoljno. Jeste razumno objašnjenje, ali ništa ne znači za prazninu koja je nastala. Nema riječi koje mogu da budu izgovorene, a koje će biti dovoljno dobro objašnjenje. Samo tuga… Tuga koja treba da se pretvori u snagu za naredni pokušaj koji će biti uspješan. Koji će biti sa sretnim završetkom, sa bebom u naručju…

Da, imaju parovi koji su ovu najgoru situaciju prevazišli. Skupili komadiće sebe i krenuli da priču pričaju iznova, sa novim, ljepšim završetkom.

Ovo je na kraju  priča o njima koji su na kraju dobili ono što su najviše željeli…

 

Piše: Jasmina Ibrica, MA psihologije, New Life IVF Centar

Share.

About Author

Godine 2012. naše osoblje učinilo je dostupnom uslugu vrhunske kvalitete i usrećilo mnoge bračne parove u Bosni i Hercegovini. Sada je načinjen još jedan korak naprijed, spremni smo biti tu, za vas, u našoj domovini, u domaćoj ustanovi kojom će se Bosna i Hercegovina ponositi. Naša nastojanja usmjerena su isključivo ka jednom cilju – da se svi klijenti iz naše klinike vrate svojim kućama kao sretna porodica.

Comments are closed.